Čerenkov, Pavel Aleksejevič

Čerenkov [č’ir’inko'f], Pavel Aleksejevič (Alekseevič), ruski fizičar (Novaja Čigla, 28. VII. 1904Moskva, 6. I. 1990). Diplomirao 1928. na Voroneškom državnom sveučilištu. Od 1930. radio u Institutu za fiziku i matematiku u Lenjingradu (danas Sankt Peterburg), a od 1934. u moskovskom Lebedevljevu institutu za fiziku (gdje je 1940. doktorirao) Akademije znanosti SSSR-a (danas Ruska akademija znanosti), koje je postao redoviti član 1970.

Bavio se fizikalnom optikom, nuklearnom fizikom i fizikom elementarnih čestica. U suradnji sa Sergejem Ivanovičem Vavilovim uočio je pojavu plave svjetlosti (poslije nazvanu Čerenkovljevo zračenje) iz boce vode podvrgnute zračenju radioaktivne tvari (1934) i pokazao razliku između te pojave svjetlosti i luminiscencije (1936). Sudjelovao je u razvoju sinkrotrona.

Za eksperimentalno otkriće Čerenkovljeva zračenja s Iljom Mihajlovičem Frankom i Igorom Jevgenjevičem Tammom, koji su ga teorijski objasnili, 1958. dobio je Nobelovu nagradu za fiziku.

Čerenkovljev detektor omogućava mjerenje brzine i mase čestica koje se u nekom mediju gibaju brže od svjetlosti.

Citiranje:
Čerenkov, Pavel Aleksejevič. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 12. 4. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=13278>.