Dalaj lama XIV. (pravo ime Tenzin Gyatso), tibetski vjerski i politički vođa (Takster, 6. VII. 1935). Ustoličen kao petogodišnje dijete (1940), nakon kineske okupacije Tibeta 1950. pokušao održati suradnju s komunističkim vlastima, pa je 1954. s Mao Ce-tungom u Pekingu postigao sporazum prema kojem je ostao nominalni vladar Tibeta. Nakon izbijanja protukineskog ustanka u Lhasi u ožujku 1959., koji je brutalno ugušen, s oko stotinu tisuća pristaša napustio je Tibet i u Indiji uspostavio vladu u progonstvu. Za nastojanje da nenasilnom borbom sačuva povijesno i kulturno naslijeđe svojega naroda, dobio je 1989. Nobelovu nagradu za mir. Autor mnogobrojnih knjiga i autobiografije Sloboda u progonstvu (Freedom in Exile, 1991).