TRAŽI DALJE:
STRUKE:

kentauri

ilustracija
KENTAURI, Kentaur i Lapit, metopa s južne strane Partenona

kentauri (centauri) (grčki Κένταυροı, Kéntauroi, latinski Centauri), u grčkim mitovima fantastična bića, napola ljudi, napola konji. Homer ih spominje kao divlje pleme u Tesaliji i zapadnoj Arkadiji. Možda su ih isprva smatrali demonima neprohodnih šuma i planina; takve su predodžbe najvjerojatnije nastale iz praslike »divljega« čovjeka-jahača, koji se Grcima činio srastao s konjem (Homerovim Grcima konj je služio samo za vuču, konjanike oni nisu poznavali). Po Pindaru njihov je praotac Kentaur, sin Iskiona i Nefele, koji je oplodio divlju kobilu. Smatrali su ih surovima, željnima borbe i pohlepnima za vinom i ženama. S njima su se borili mnogi heroji. Na svadbi lapitskoga kralja Piritoja pijani kentauri pokušali su oteti nevjestu Hipodamiju i druge lapitske žene. U borbi koja se razvila kentauri su bili pobijeđeni, samo su se neki spasili bijegom. Ta borba, kentauromahija, bila je omiljena tema grčkih umjetnika, kao simbol pobjede Grka nad »barbarima«. Prikazana je na zabatu Zeusova hrama u Olimpiji, na metopama Partenona, na frizu Tezejona itd.; u europskoj umjetnosti od renesanse dalje (Piero di Cosimo, Michelangelo, P. P. Rubens, F. Solimena, A. Böcklin, A. Rodin i dr.). Antički astronomi nazvali su latinskim oblikom imena kentaur zviježđe Centaur, koje se i danas tako zove.

Citiranje:
kentauri. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 21. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=31214>.