kut

kut.

1. U euklidskoj geometriji, dio ravnine omeđen dvjema zrakama (kraci kuta) koje imaju zajednički početak (vrh kuta). Obično se obilježava kružnim lukom među među kracima. Mjeri se radijanima (rad) ili stupnjevima (°), a izvan Međunarodnoga sustava jedinica gonima (1^g = π/200).

Šiljasti ili oštri kut je kut kojemu je duljina luka manja od četvrtine opsega kružnice; 0 < φ < 90°.

Pravi kut je kut kojemu je duljina luka jednaka četvrtini opsega kružnice; φ = 90°.

Tupi kut je kut kojemu je duljina luka veća od četvrtine opsega kružnice, a manja od polovice opsega kružnice; 90° < φ < 180°.

Ispruženi kut je kut kojemu je duljina luka jednaka polovici opsega kružnice; φ = 180°.

Izbočeni ili konkavni kut je kut kojemu je duljina luka veća od polovice opsega kružnice, a manja od cijeloga opsega kružnice; 180° < φ < 360°.

Puni kut je kut kojemu je duljina luka jednaka opsegu kružnice; φ = 360°.

Komplementarna su dva kuta ako im je zbroj mjera jednak 90°, suplementarna ako im je zbroj mjera jednak 180°, a eksplementarna ako im je zbroj mjera jednak 360°.

Sukuti su dva kuta kojima je jedan krak zajednički, a drugi im se kraci nadopunjuju na pravac; sukuti su suplementarni.

Vršni kutovi dva su kuta koja imaju zajednički vrh, a kraci jednoga kuta suprotni su polupravci kracima drugoga kuta; vršni su kutovi jednaki.

Kut između krivulja je kut pod kojim se sijeku dvije krivulje a definira se kao kut između njihovih tangenata u sjecištu.

Kut između pravca i ravnine je kut između pravca i njegove ortogonalne projekcije na ravninu.

2. Mjerna veličina ravninski kut