Arago [aʀagọ'], Dominique François, francuski fizičar i astronom, političar (Estagell, 26. II. 1786 – Pariz, 2. X. 1853). Profesor na Politehničkoj školi, ravnatelj Pariške zvjezdarnice (1843–53), sudjelovao u mjerenju pariškoga meridijanskog luka. Izmjerio indeks loma zraka i drugih plinova, proučavao polarizaciju svjetlosti. U astronomiji se bavio proučavanjem dinamike planeta, otkrio Sunčevu kromosferu. Njegov pokus iz elektromagnetizma (1825) pokazuje utjecaj vrtložnih struja na površini metala na magnetnu iglu. U pokusu se horizontalna bakrena ploča vrti oko vertikalne osi iznad koje je vodoravno smještena magnetna igla. Igla prati vrtnju ploče u istome smjeru. Kako tada još nisu bili poznati zakoni elektromagnetske indukcije, Arago je pojavu tumačio magnetizmom izazvanim vrtnjom (tzv. rotacijski magnetizam). Pravo je objašnjenje da magnetno polje igle inducira električnu struju na ploči (kojoj je smjer određen Lenzovim pravilom), električni naboji u gibanju stvaraju magnetsko polje koje djeluje na iglu povlačeći je za sobom. Aragoov optički pokus ogiba svjetlosti na kuglici, kojim je u središtu sjene kuglice dobio svijetlu mrlju, što se prema proračunu Siméona Denisa Poissona naziva Poissonovom svijetlom mrljom, potvrdio je valnu narav svjetlosti. Bio je član francuske Akademije znanosti (od 1809) i Kraljevske nizozemske akademije umjetnosti i znanosti (od 1827).
Skupštinski zastupnik ljevice 1830–48. Član provizorne vlade (ministar rada i mornarice) nakon Veljačke revolucije 1848., koja je ukinula ropstvo u francuskim kolonijama. Po njem su nazvani krateri na Mjesecu i Marsu i prsten oko Neptuna (Arago).
