Arvalska braća ili Arvalsko bratstvo (latinski Fratres Arvales: braća polja, poljska braća), društvo rimskih uglednika koje je obavljalo obrede u čast staroitalske božice vedra neba Deje Dije. Obredi žrtve božici neba (sacrificium deae Diae) slavili su se triju posljednjih dana u svibnju. Svečanost je otpočinjala i završavala svečanom gozbom (epulae), a drugoga se dana žrtvovalo janje. Nakon žrtve uz obredni ples (tripudium) pjevala se obredna pjesma Carmen arvale te su se priređivale konjske utrke (circus ad deam Diam). Svrha obreda bila je umilostiviti božicu da dobrim vremenom dopusti neometano zrenje žitarica.
Pretpostavlja se da je društvo bilo veoma staro jer se sjedište kulta nalazilo na granici staroga rimskoga državnog teritorija (ager Romanus antiquus), u božičinu svetom gaju, kraj petoga miljokaza od Rima na Via Campana, uz desnu obalu Tibera. Stariji su ga tumači povezivali s obredom ambarvalije. Prve potvrde o postojanju bratstva nalaze se u Marka Terencija Varona. Na značaju dobiva u Augustovo doba, kada je obnovljeno kao elitna senatorska organizacija koju je činilo 12 svećenika, a doživotnim članom koje se postajalo kooptacijom iz kruga senatora, dok su u jednogodišnjim mandatima bratstvom predsjedali magister i flamen. Od 20. pr. Kr. do 241. posvjedočeni su poimence svi članovi; posljednje svjedočanstvo potječe iz 304. Bratstvo je sudjelovalo i u zavjetnim svetkovinama za carevo zdravlje 3. siječnja svake godine, a članovi su mu bili barem dva cara (Marko Aurelije i Heliogabal). Na lokaciji božičina gaja pronađeno je približno 100 fragmenata s bilješkama o obrednim radnjama i odlukama bratstva (Acta Arvalia), koji su dragocjen izvor za istraživanje javne religije u kasno doba Rimskoga Carstva.
