struka(e):
Nikola I.
ruski car
Rođen(a): Carsko Selo, danas Puškin, 6. VII. 1796.
Umr(la)o: Sankt Peterburg, 2. III. 1855.

Nikola I. (Nikolaj Pavlovič Romanov), ruski car (Carsko Selo, danas Puškin, 6. VII. 1796Sankt Peterburg, 2. III. 1855). Naslijedio je 1825. starijega brata Aleksandra I. Nedugo nakon stupanja na prijestolje u krvi je ugušio bunu dekabrista (26. XII. 1825), koji su tražili građanske reforme. Nastavio vladati apsolutistički oslanjajući se na činovnički aparat i sve jaču policiju (posebice zloglasni Treći politički odjel, osnovan 1826). U vanjskoj politici prema Europi slijedio je načela Svete alijanse. Vojnom silom ugušio je ustanak Poljaka (1830–31), što je značilo kraj djelomične autonomije tzv. Kongresne Poljske, a austrijskim postrojbama pomagao je u suzbijanju madžarske nacionalne revolucije 1848–49. Zbog takva načina vladavine prozvan je »žandarom Europe«. Njegova ekspanzionistička politika na Istoku označena je uspješnim ratovima protiv Perzije (1826–28) i Osmanskoga Carstva u korist Grčke (1828–29), pa je mirom u Edirneu (1829) uspio za Rusiju postići teritorijalno proširenje na Crnome moru, zaštitu nad Vlaškom, Moldavijom i Srbijom te kontrolu plovidbe u ušću Dunava. Međutim, njegova je istočna politika pretrpjela konačan neuspjeh nakon poraza Rusije u Krimskom ratu (1853–56), tijekom kojega je umro. Naslijedio ga je sin Aleksandar II.

Citiranje:

Nikola I.. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/nikola-i>.