struka(e): |

nula (lat. nulla, od nullus: nijedan).

1. U matematici, (1) znamenka 0 koja u prikazu broja u položajnom brojevnom sustavu označuje da na nekome mjestu nema nijedne vrijednosti toga mjesta (npr. u 307 nema nijedne desetice); kad označava znamenku naziva se i ništica; (2) u skupu npr. realnih brojeva nula je broj, označen simbolom 0, definiran zahtjevom a + 0 = a za svaki a. Osnovna su svojstva nule: a ∙ 0 = 0 za svaki broj a (odatle se vidi da dijeljenje s nulom nema smisla); ako je a ∙ b = 0, tada je ili a = 0 ili b = 0.

2. U lingvistici, nula ili nulti (npr. oblik, oznaka, stupanj, element, morf) izraz je kojim se označuje odsutnost formalnog ili značenjskog obilježja (značajke) u nekom sustavu u kojem se jedinice, jedne u odnosu prema drugima, definiraju prisutnošću ili odsutnošću dotičnoga obilježja. Primjerice u hrvatskom, u odnosu na imenicu ženskoga roda susjeda, gdje je ženski rod (jednine) izražen označiteljem morfema /-a/ (susjed/-a/), muški rod (jednine) izražen je odsutnošću bilo kakva pozitivnog izraza, tj. nulom ili nultim označiteljem morfema »muški rod« /-/ (susjed/-/). Jednako tako, prema pozitivnom izrazu za prvo i drugo lice (jednine) u glagolskim oblicima čitam, čitaš s pomoću /-m/, //, treće lice (jednine) u obliku čita izražava se odsutnošću izraza, tj. nulom ili nultim morfom (nultim označiteljem morfema): čita/-/.

Citiranje:

nula. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/nula>.