pāli [pa:'li] (sanskrtski: red, tekst, sveti tekst), stari prakrt, indoarijski jezik theravadskoga budističkoga kanona Tipiṭaka (sanskrtski Tripiṭaka). Bio je nadregionalni književni jezik; njegova dijalekatska osnova nije jasna. Šrilanška ga budistička predaja poistovjećuje s istočnim prakrtom māgadhījem, na kojem je propovijedao Buda; s obzirom na to da pāli sadrži mnogobrojne značajke zapadnih prakrta, njemački indolog Heinrich Lüders klasificirao ga je kao zapadni prakrt obojen značajkama istočnoga prakrta, na kojem je, kako se pretpostavlja, bio zapisan prvotni kanonski tekst. Budistički je kanon zapisan na pāliju u I. st. pr. Kr. na Ceylonu; danas se prenosi na pāliju u okviru theravadske budističke tradicije u Šri Lanki, Mjanmaru, Tajlandu, Laosu i Kambodži; piše se lokalnim pismima. Na pāliju su sačuvani komentari kanonskih tekstova, kronike i dr. (npr. Milindapañha). Najstarija je sačuvana gramatika Kaccāyanappakarana; napisao ju je nakon V. st. Kaccāyana.
