Roosevelt [rọu'zəvelt], Theodore, američki političar (New York, 27. X. 1858 – Oyster Bay, država New York, 6. I. 1919). Kao podtajnik za ratnu mornaricu (1897–98) zauzimao se za ekspanzionističku vanjsku politiku te je bio zagovornik rata sa Španjolskom i zapovjednik dobrovoljačkog odreda (Rough Riders) na Kubi (1898), čime je stekao veliku popularnost. Kao republikanac bio je izabran 1898. za guvernera države New York, a 1901. za potpredsjednika SAD-a. Kada je predsjednik W. McKinley iste godine bio ubijen, postao je po ustavu predsjednikom. God. 1904. bio je izabran za predsjednika SAD-a za daljnje razdoblje do 1909. Proveo je plan gradnje Panamskoga kanala. Posredovao je među zaraćenim strankama u Rusko-japanskom ratu (mir u Portsmouthu, 1905), što mu je donijelo Nobelovu nagradu za mir (1906). Monroevu doktrinu široko je interpretirao u smjeru sjevernoameričke hegemonije nad oba američka kontinenta (protektorat nad Kubom 1902; intervencija u Venezueli 1902; nadzor nad Panamskim kanalom 1903). Protiv takve politike »velike batine« (big stick) javio se otpor u državama Južne Amerike. U unutarnjoj politici borio se jednako tako protiv trustova, korupcije i nekontroliranog uništavanja prirodnih bogatstava zemlje. Od republikanskih disidenata osnovao je novu, Naprednu stranku, te je bio njezin kandidat za predsjednika SAD-a 1912., ali nije bio izabran. God. 1913–14. poveo je veliku istraživačku ekspediciju u Južnu Ameriku. Tijekom I. svjetskog rata kritizirao je neutralnu politiku W. Wilsona te se zauzimao za pomaganje Antante.