toplinska provodnost (znak λ), fizikalna veličina koja opisuje kako toplina prolazi kroz tvari. Ovisi o vrsti, strukturi, gustoći, vlažnosti i temperaturi tvari i određuje se eksperimentalno: λ = –Ql/(PtΔT), gdje je Q toplina, l duljina toplinskoga vodiča, P ploština presjeka toplinskoga vodiča okomita na smjer širenja topline, t vrijeme vođenja topline, a ΔT razlika temperatura na krajevima toplinskoga vodiča. Ako je toplinska provodnost malena, tvar je toplinski izolator, ako je velika, tvar je toplinski vodič. Mjerna je jedinica toplinske provodnosti vat po kelvinu i metru (WK–1m–1).
Toplinska provodnost nekih tvari na sobnoj temperaturi i tlaku od 105 Pa
| tvar |
toplinska provodnost
(WK–1m–1) |
| zrak |
0,026 2 |
| pamuk |
0,03 |
| drvo |
0,04 do 0,4 |
| guma |
0,16 |
| voda |
0,6 |
| staklo |
0,8 do 1,4 |
| granit |
1,73 do 3,98 |
| bizmut |
7,97 |
| bronca |
26 do 50 |
| željezo |
72 do 80,4 |
| zlato |
310 |
| bakar |
401 |
| dijamant |
2200 |
toplinska provodnost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.2.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=61788>.