Alter [ɔ'ltəɹ], James Harvey, američki virolog (New York, 12. IX. 1935). Diplomirao je (1956) i doktorirao medicinu (1960) na Rochesterskom sveučilištu u američkoj saveznoj državi New York. Radio je u Kliničkom centru Nacionalnih instituta za zdravlje (engl. National Institutes of Health, akronim NIH) u Bethesdi te, nakon boravka na Washingtonskom sveučilištu u Seattleu (1964–65), u Sveučilišnoj bolnici Georgetown u Washingtonu gdje je bio ravnatelj hematoloških istraživanja (1966–69). Od 1969. ponovno djeluje u NIH-u, od 1972. kao voditelj Odjela za zarazne bolesti, a od 1987. pomoćnik je ravnatelja za istraživanje u Kliničkom centru. Bavio se identifikacijom virusa koji uzrokuju hepatitis. Najprije je sudjelovao u otkriću virusa hepatitisa B i razvoju cjepiva za isti. U suradnji s Baruchom S. Blumbergom, dobitnikom Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu 1976., identificirao je uzročnika tzv. serumskoga hepatitisa. Taj se hepatitis pojavljivao mjesecima ili godinama nakon što bi osoba primila transfuziju krvi – ponekad neprimjetne akutne faze i s vrlo opasnom i teško izlječivom kroničnom fazom koja je mogla dovesti do hepatocelularnoga karcinoma. Izolirali su antigen (tzv. Australija antigen), danas poznat kao HBsAg (engl. hepatits B surface antigen: površinski antigen hepatitisa B), pouzdan biljeg za otkrivanje zaraze virusom hepatitisa B. Kako je u to doba čak trećina krvi davatelja bila zaražena nekim oblikom virusa hepatitisa, nastavio se baviti istraživanjem novih virusa uzročnika hepatitisa. Tijekom 1960-ih i 1970-ih razvijeni su dijagnostički testovi za otkrivanje virusa hepatitisa A i B iz krvi, ali je prigodom probira krvi davatelja koji su bili negativni na virus hepatitisa A i B zamijećeno da mnogi primatelji krvi i dalje obolijevaju od poslijetransfuzijskoga hepatitisa. S obzirom na to da je način prijenosa bio isti, nerazjašnjeni su slučajeve bolesti klasificirani pod nazivom NANBH (engl. non-A non-B hepatitis), koji je 1978. skovao Alter.
U suradnji sa zakladom Southwest Foundation for Biomedical Research (danas Teksaški institut za biomedicinska istraživanja) 1978. dokazao je da ubrizgavanje seruma zaraženih pacijenata može kod čimpanze prouzročiti bolest NANBH, što je govorilo u prilog virusnoj etiologiji bolesti te omogućilo daljnje proučavanje naravi virusa. Svojim je istraživanjima pridonio otkriću virusa hepatitisa C (VHC), čime je ostvaren veliki napredak u borbi protiv hepatitisa. Zajedno s Michaelom Houghtonom i Charlesom M. Riceom, za otkriće VHC-a dobio je 2020. Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu.
