Abel [a:'bəl], Niels Henrik, norveški matematičar (Finndøy, 5. VIII. 1802 – Arendal, 6. IV. 1829). Diplomirao (1822) u Oslu. Prvi dao potpun dokaz o nerješivosti opće algebarske jednadžbe 5. stupnja s pomoću radikala. S pomoću Abelovih diferencijalnih jednadžbi i Abelovih funkcija znatno je unaprijedio teoriju eliptičnih funkcija i postavio temelje općoj teoriji Abelovih integrala i Abelovih diferencijala. Vrlo je važan i njegov prinos teoriji redova (Abelov test konvergencije) i teoriji grupa (Abelove grupe). Prvo izdanje njegovih sabranih djela izašlo je u njemačkom matematičkom časopisu Crelle’s Journal 1839. Njemu u čast je norveška vlada 2001. ustanovila međunarodnu godišnju nagradu za matematiku. Po njem je nazvan krater na Mjesecu (Abel).