Crijević (Cerva, Crieva, Cervinus, Cervarius Zrieva), dubrovačka vlastelinska obitelj, podrijetlom iz Kotora. Obitelj se isticala u posredničkoj kopnenoj i pomorskoj trgovini, zakupu bosanskih i srpskih carina te u sudjelovanju u javnom životu i diplomatskoj službi Dubrovačke Republike. U Dubrovniku se prvi put spominje 1198. Lampre, kao jedan od konzula. Sredinom XIII. st. u javnom se životu ističu Andrija i Ivan, a obitelj se povezuje s izgradnjom benediktinskog samostana na elafitskom otoku sv. Andriji. Andrijin sin Orsat poslovao je u Srbiji, Kotoru i Veneciji, njegov sin Nale bio je poslanik u Srbiji (1319., 1329/30., 1332) i Bosni (1336), a unuk Dživo u Veneciji (1348), Srbiji (1349. i 1357) i Ugarskoj (1358). te je 1359–62. biran za kneza. Dživin sin Lampre bio je brodovlasnik i od 1381. upravljao je građevinskim radovima u Dubrovniku (prihvaćen je njegov plan za gradnju dijela zidina). Potkraj XV. i u prvoj polovici XVI. st. istaknuli su se povjesničar Ludovik Tuberon, pjesnik Ilija te diplomat i biskup Toma. Kneževsku čast obnašao je Pasko (oko 1489–1558) sedam puta između 1540. i 1558., Bernard (1496–1578) devet puta između 1554. i smrti te Marin (oko 1511–1575) triput (1567., 1569., 1571). Mnogi članovi obitelji isticali su se u diplomatskoj službi i u XV–XVII. st., osobito misijama u Osmanskom Carstvu. Pojedini članovi istaknuli su se pak u vojnoj službi, npr. Stjepo koji je 1699. bio kapetan u Konavlima i zapovjednik dubrovačke vojske u Janjini na Pelješcu. U XVIII. st. djelovao je biograf i povjesničar Serafin Marija. Braća Orsat i Antun Martoličini dobili su 1817. austrijsku potvrdu plemstva. Od XIX. st. potomci obitelji žive u Austriji.
