TRAŽI DALJE:
STRUKE:

kanal

kanal (njem. Kanal < franc. canal < tal. canale < lat. canalis: cijev, žlijeb, tok, kanal, jarak, prema canna < grč. ϰάννα: trstika, srodno s asirski qanū iz semitskoga /arap. qanah, hebr. gāneh, asirski qanū: trstika).

1. U fonetici, govorni kanal ili govorna cijev dio je govornog aparata od glotide prema izlazu iz usne šupljine, koji oblikom i akustičkim učincima podsjeća na oblik i učinke cijevi, kanala.

2. U obavijesnoj teoriji, tehnički naziv za sredstvo preko kojega se, između pošiljatelja i primatelja, prenose znakovi koda tijekom komunikacijskoga procesa; to je nužna fizikalna podloga (električni kabeli za telefonsku i telegrafsku komunikaciju, stranice papira za pisanu, frekvencijski valovi za radijsku, zrak za verbalnu komunikaciju itd.) za očitovanje koda u obliku poruke. Smetnje pri prolasku poruke označuju se kao »buka u kanalu«.

3. U elektrotehnici, dio komunikacijskoga lanca u kojem se prosljeđuje ili obrađuje informacija od nekog izvora (odašiljača) do korisnika (prijamnika). Kanal je određen fizičkim svojstvima medija i jedan je od čimbenika koji ograničavaju količinu proslijeđenih informacija. Radiokomunikacijski kanali, u koje se ubrajaju radijski i televizijski kanal, dijelovi su frekvencijskoga spektra kojemu su parametri određeni preporukama međunarodnih organizacija i državnim propisima.

4. U arhitekturi i građevinarstvu, kanal je šupljina izgrađena unutar zidova zgrada ili prigrađena uz njih, a služi za odvođenje produkata izgaranja (dimovodni kanal), odvođenje nečistog ili dovođenje svježega zraka (ventilacijski kanal) te vođenje i smještaj drugih instalacija (instalacijski kanal).

5. U hidrotehnici, kanalizaciji, energetici, melioraciji, prometu unutarnjim vodama → kanali.

Citiranje:
kanal. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 22. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=30148>.