TRAŽI DALJE:
STRUKE:

apoteoza

ilustracija
APOTEOZA, J. A. D. Ingres, Homerova apoteoza, Pariz, Louvre
ilustracija1ilustracija2

apoteoza (grč. ἀποϑέωσıς).

1. Uzdizanje čovjeka među bogove. U mitologijama antičkih naroda (Asiraca, Egipćana, Perzijanaca, Grka, Rimljana) nailazi se redovito na apoteozu mitskih osnivača gradova, heroja itd.; smatraju se besmrtnima i prinose im se žrtve (npr. grčki Heraklo, rimski Romul). Po uzoru na faraone, Aleksandar Veliki traži za sebe božanske počasti. Rimljani podižu oltar Cezaru, a nakon Augusta (»divus Augustus«) apoteoza careva uobičajena je u Rimskom Carstvu. U rimskoj likovnoj umjetnosti apoteoza se simbolizira uzdizanjem cara i carice u nebo (dižu ih orao – Jupiter, paun – Junona, ili geniji). Motiv prelazi i u barokno slikarstvo (P. P. Rubens, Apoteoza Henrika IV.), te slikarstvo XIX. st. (J. A. D. Ingres, Homerova apoteoza).

2. U prenesenom značenju apoteozom se naziva veličanje, uzdizanje neke osobe. Također i završni, skupni prizor nekoga kazališnoga komada, opere, spektakla, proslave i sl.

Citiranje:
apoteoza. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 4. 8. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=3376>.