Lisac, Josipa, hrvatska pop i rock-pjevačica (Zagreb, 14. II. 1950). Zanimanje za glazbu pokazuje u najranijoj dobi. Godine 1961. pjeva u Dječjem zboru Radiotelevizije Zagreb, a potom postaje članica dvaju zagrebačkih rock-sastava: O’Hara (1967) i Zlatni akordi (1968–69).
Samostalno debitira nastupom na Opatijskom festivalu 1969. izvedbom skladbe Arsena Dedića »Što me čini sretnom«. Festivalske pjesme (Opatija, Zagreb, Split) sabrane su joj na retrospektivnom izdanju Najveći uspjesi (1974). Solo karijera dobiva pun zamah suradnjom s pjevačem i skladateljem Karlom Metikošem. Njegova uloga jedna je od ključnih u oblikovanju prvijenca Dnevnik jedne ljubavi (1973), uz doprinos Ivice Krajača (autor stihova) i renomiranih gostujućih rock i jazz-glazbenika (Branimir Lambert Živković, Vedran Božić, Tihomir Pop Asanović, Zdenka Kovačiček, Mario Mavrin). Koncipiran kao kronologija uspona i padova jedne romantične veze, album uključuje i izvornu inačicu skladbe »O jednoj mladosti«.
Scenski dar potvrđuje ulogom Jane u rock-operi Gubec Beg, premijerno prikazanoj u ožujku 1975 (autori Krajač – Metikoš). U suradnji s Boškom Petrovićem iduće godine snima jazzom obojen album Josipa Lisac & B. P. Convention Big Band International, ispunjen interpretacijama svjetskih pop, rock i soul-standarda (»Yesterday«, »Something«, »Ain’t No Sunshine«). Trogodišnji boravak u SAD-u rezultirao je projektom Made in U.S.A (1979), ostvarenim u Los Angelesu s američkim glazbenicima, a potom se – na albumima Hir, hir, hir (1980), Lisica (1982) i Hoću samo tebe – vratila Metikoševim skladbama. Do kraja 1980-ih potvrdila je reputaciju vizualno ekstravagantne i sugestivne vokalne stilistice na razmeđu popa, rocka i zabavne glazbe. Skladbama »Danas sam luda« i »Gdje Dunav ljubi nebo« s albuma Boginja (1987) zahvaća dublje u srednju pop rock struju.
Nakon iznenadne Metikoševe smrti (1991) održava redovite koncertne nastupe posvećene njegovoj uspomeni i skladateljskom opusu te surađuje s mnogim stilski raznovrsnim izvođačima u rasponu od art rocka i latino-glazbe do jazza, salse i sakralne glazbe (Akademski zbor »Ivan Goran Kovačić«, Dino Dvornik, Boa, Cubismo, Elvis Stanić), a okušala se i u drugim područjima (suradnja sa slovenskim teatrom Koreodrama u predstavama Suzna Maria Sirakuška i Schizophrenia – obje u režiji Damira Zlatara Freya).
