mezoameričke religije, politeistički religijski sustavi srednjoameričkih Indijanaca (srednji i južni Meksiko, Salvador, Gvatemala, dijelovi Hondurasa, Nikaragve i Kostarike) u razdoblju od 3500. pr. Kr. do dolaska Španjolaca u XVI. st. Mezoameričke religije vežu se uz nekoliko velikih civilizacija. Najstarija je olmečka civilizacija (1200. do 900. pr. Kr.), unutar koje se, ili možda uz nju, nakon 500. pr. Kr. do VIII. st. razvija mayanska civilizacija; teotihuacánska civilizacija razvija se u V–VII. st., toltečka civilizacija u VIII–XII. st., a posljednja, aztečka civilizacija, od XIV. st. do 1521.
Uz arheolpške nalaze, važni podatci o religijama sadržani su u svetim i drugim knjigama; većina ih je uništena, rijetke sačuvane nose imena gradova ili obitelji koje su ih sačuvale (npr. Madridski, Dresdenski, Pariški, Vatikanski kodeks; Popol Vuh). U mezoameričkim kozmologijama Zemlja je podijeljena na četiri strane i počiva na morskim grdosijama koje plove oceanima. Iznad nje je 13 nebesa, koja su poredana jedna iznad drugih, a ispod nje devet pakala. Četiri strane svijeta označuju se bojama (sjever: crveno, zapad: crno, jug: žuto, istok: crveno ili zeleno). Svijet je više puta razaran i ponovno stvaran. Sadašnji (prema Aztecima) peti svijet nestat će u potresu. Među prva božanstva pripada ženidbeni božanski par te mnoštvo drugih bogova i božica, pri čem su se isticala božanstva zemlje, osobito ženska; neka su božanstva sklona, a druga nesklona ljudima; postoji i predodžba nepoznatoga boga. Pravi je bog onaj koji se sam stvara (teotl), a ostali su tek božanstva (teteo). Istinski je bog dualni Ometeotl. Preko dana on je Sunce (aztečki bog Huitzilopochtli), u noći je Mjesec (Tezcatlipoca) i njegov protivnik Quetzalcóatl. Na Zemlji je božica Coatlicue i životvorno počelo, bog kiše Tlaloc. Vrlo često su preuzimani elementi drugih religija, što se nastavlja i u kršćanstvu (npr. Gospa Guadalupska poistovjećuje se s božicama Zemlje i Mjeseca). Vrijeme i božanska predodređenost (predestinacija) bili su iznimno važni pa je u svim mezoameričkim religijama bio razvijen kalendarski sustav i računanje vremena. Hramske obrede vodili su svećenici. Svećenička je askeza uključivala i puštanje vlastite krvi, jer se vjerovalo da krv pokreće nebeska tijela i održava red u svijetu; iz toga se razvilo obredno žrtvovanje ljudi (Maye, Tolteci, Azteci). Obredno značenje imala je i igra loptom. Svaki je grad imao velikog svećenika, a ostali bi obnašali službe za koje su se posebno osposobljavali (računanje vremena, gatanje, obredno žrtvovanje i sl.). Postojale su i svećenice, koje su mogle napustiti svećeničku službu.
