struka(e):
ilustracija
REFRAKCIJA, a – rjeđe sredstvo (zrak), b – gušće sredstvo, c – gušće sredstvo (staklo, voda), d – rjeđe sredstvo, e – prizma, f – prolaz zrake svjetlosti kroz tanku staklenu ploču

refrakcija (srednjovj. lat. refractio, prema lat. refractus: slomljen) (lom svjetlosti, lom valova), skretanje svjetlosnih zraka ili drugih valova (npr. zvuka) pri prijelazu iz jednoga optičkoga sredstva ili medija u drugi zbog razlike u brzini širenja valova u različitim medijima. Zakoni refrakcije: 1) upadna zraka, lomljena zraka i okomica na granicu između medija leže u istoj ravnini; 2) (Snelliusov zakon) sin α/sin β = n2/n1, gdje je α kut upadne zrake, β kut loma, a n1 i n2 indeksi loma medija iz kojega zrake dolaze i u koji ulaze. Ako zrake dolaze iz optički gušćega u optički rjeđe sredstvo, postoji granični kut upadne zrake za koji još vrijedi Snelliusov zakon. Kod kutova većih od graničnoga događa se totalna refleksija. (→ optika; refraktometrija)

Refrakcija oka lom je svjetlosnih zraka u dioptrijskom uređaju oka (rožnici, očnoj vodici, leći i staklovini), što omogućuje stvaranje slike na mrežnici. (→ astigmatizam; dalekovidnost; kratkovidnost)

Refrakcija u atmosferi nastaje zbog prolaza svjetlosti kroz slojeve zraka različite gustoće, pa se svjetlosna zraka pri prijelazu iz jednoga sloja zraka u drugi lomi. Kako se gustoća zraka mijenja postupno, put svjetlosne zrake nije izlomljena linija nego kontinuirana krivulja. Pod normalnim uvjetima, tj. kada se gustoća zraka s visinom smanjuje, ta je krivulja zakrivljena pa je njezin udubljeni dio okrenut prema Zemlji. Budući da ljudsko oko predmete od kojih svjetlosna zraka dolazi smješta u smjeru tangente na put zrake, zemaljski predmeti, zvijezde, Mjesec i Sunce izgledaju viši nego što zapravo jesu. Kut koji čini tangenta s pravocrtnom spojnicom oka i predmeta naziva se kut refrakcije. Razlikuju se astronomska refrakcija, kada se promatraju svemirski objekti, i zemaljska refrakcija, kada se promatraju predmeti na Zemlji. Zbog astronomske refrakcije zvijezde se vide nad horizontom i onda kada se nalaze nešto ispod horizonta; zbog nje je dan u umjerenim geografskim širinama duži za 8 do 13 minuta, a polarna noć kraća za 12 dana. Zemaljskom refrakcijom vidljivi se horizont proširuje za 5 do 6%. Kod nenormalne stratifikacije atmosfere, kada gustoća zraka raste s visinom, pojavljuju se u atmosferi posebne optičke pojave. (→ miraž)

Citiranje:

refrakcija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/refrakcija>.