Salerno [salε'rno], grad, upravno središte istoimene pokrajine i luka u Kampaniji, na obali sjevernoga dijela Salernskoga zaljeva, 50 km južno od Napulja, jugoistočna Italija; 132 608 st. (2011). Sastoji se od antičkog dijela, koji leži amfiteatralno na padinama brežuljka, i modernoga dijela duž obale. Sačuvana je katedrala (XI. st., pregrađivana u XVIII. st.), palača Pinto (XII. st.), crkva Santa Maria delle Grazie (XV. st.), zamak Arechi, ostatci antičkog vodovoda i dr.; muzeji (keramike, dijecezanski, arheološki); pinakoteka. Industrijsko (prehrambena, kemijska, tekstilna, industrija keramike, stakla; brodogradnja) i turističko središte. Ukupan lučki promet 10,5 milijuna tona tereta i 640 000 putnika (2011). – Nakon osvojenja Kampanije (276. pr. Kr.) antički Salernum utemeljili su Rimljani na mjestu starijeg etrurskoga naselja. Od VI. st. bio je pod Bizantom, Langobardima, 1077. osvojili su ga Normani, a od XII. st. njime su upravljali Hohenstaufovci, Anžuvinci i Aragonci. Potkraj IX. st. u gradu je bila utemeljena poznata medicinska škola, a 1224. bilo je osnovano najstarije europsko sveučilište. Grad se snažnije počeo razvijati od druge polovice XIX. st., s početcima industrijske proizvodnje i razvojem luke. Za II. svjetskoga rata, u rujnu 1943., saveznici su kraj Salerna izvršili desant, a od veljače do srpnja 1944. bio je glavni grad Italije, odnosno njezina južnog dijela, koji nije bila okupirala njemačka vojska.
