Sitter [s'itər], Willem de, nizozemski astronom (Smeek, 6. V. 1872 – Leiden, 20. XI. 1934). Diplomirao (1897) i doktorirao (1901) na Sveučilištu u Groningenu. Radio je u Kraljevskoj zvjezdarnici Rt dobre nade u Južnoafričkoj Republici (1897–99), u laboratoriju Jacobusa Corneliusa Kapteyna u Groningenu (1899–1907), bio je profesor astronomije na Sveučilištu u Leidenu (od 1908), a potom ravnatelj Leidenskog opservatorija (1918–34). Proučavao je gibanje Jupiterovih satelita i bavio se problemima fotometrije. Važni su njegovi radovi iz teorijske astronomije i teorije relativnosti. Bavio se astronomskim posljedicama Einsteinove teorije relativnosti, te prvi pretpostavio da se svemir širi, ideju koju je poslije razradio Edwin Powell Hubble i razvio u danas postojeću teoriju poznatu pod nazivom veliki prasak. Bio je član Kraljevske nizozemske akademije umjetnosti i znanosti (od 1912), Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 1929), Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1929), francuske Akademije znanosti (od 1933) i predsjednik Međunarodnog astronomskog saveza (1925–28). Po njem su nazvani krater na Mjesecu (De Sitter) i planetoid (1685 De Sitter).
