Wonder [wʌ'ndəɹ], Stevie (pravo ime Stevland Hardaway Judkins), američki pjevač i skladatelj (Saginaw, Michigan, 13. V. 1950). Jedan od najznačajnijih inovatora u području soula, funka, rhythm and bluesa i pop-glazbe XX. stoljeća.
Slijep od rođenja, poznat kao »čudo od djeteta«, s devet godina svladao je tehniku sviranja klavira, bubnjeva i usne harmonike. Nakon što je 1961. njegov dar otkrio Ronnie White iz skupine The Miracles, Wonder počinje karijeru pod imenom Little Stevie Wonder. Debitira albumom The Jazz Soul of Little Stevie (1962) kojim je pokazao sviračko (klavir, orgulje, kromatska usna harmonika, bubnjevi) i djelomično skladateljsko umijeće te lakoću snalaženja u instrumentalnom jazzu. Gotovo istodobno izlazi mu drugi album, A Tribute to Uncle Ray, posveta uzoru Rayu Charlesu.
Prvi veći uspjeh postiže skladbom »Fingertips« (1963), potom 1964. singlom »Uptight (Everything’s Alright)«. Odbacivši nadimak »Little«, usavršava vokalnu izvedbu te se djelomično usmjerava i na socijalne teme (reinterpretacija Dylanov protestne skladbe »Blowin’ in the Wind«). Od sredine 1960-ih počinje intenzivnije skladati, a na ostvarenjima For Once in My Life (1968) i Signed, Sealed & Delivered (1970) iskazuje producentske ambicije. Od početka 1970-ih izravnije tematizira suvremena društvena previranja, usporedno primjenjujući inovacije na instrumentalističkoj razini; albumi Where I’m Coming From (1971) i osobito Music of My Mind (1971) označavaju početak Wonderove fascinacije klavijaturističkim aranžmanskim postupcima, kombinirajući karakteristično sentimentalne balade (»Never Dreamed You’d Leave in Summer«, »If You Really Love Me«) s agresivnijim funk-brojevima (»Do Yourself a Favor«, »Love Having You Around«). Takav pristup doseže vrhunce u četiri iduća studijska albuma, na kojima je većinu instrumenata odsvirao sâm. Iako je djelomično nastao pod utjecajem ostvarenja What’s Going On Marvina Gayea, album Talking Book (1972) izrazito je individualna, koncepcijski zaokružena i originalna interpretacija suvremenoga funka i soula, s nekoliko žanrovskih klasika (»Superstition«, »You Are the Sunshine of My Life«). Slične aranžmanske i produkcijske inovacije (s mnogo elektroničkih plesnih elemenata) sadržavaju i drugi tadašnji radovi, u kojima je spajao intimne motive i sociopolitičke opservacije rasnih podjela urbane Amerike (npr. »Living for the City«). Albumi Innervisions (1973., pet nagrada Grammy), Fulfillingness’ First Finale (1974) i dvostruki Songs in the Key of Life (1976) također pripadaju Wonderovim ključnim doprinosima popularnoj glazbi. Uspješni singlovi iz tog razdoblja (»Higher Ground«, »Don’t You Worry ’bout a Thing«, »Isn’t She Lovely«, »Sir Duke«) proširili su njegovu popularnost izvan žanrovskih okvira.
Nakon albuma Stevie Wonder’s Journey Through »The Secret Life of Plants« (1979), kojim nije dosegnuo kvalitetu prethodnih, skladbe su mu neujednačene, iako i dalje popularne (»Master Blaster«, »I Just Called to Say I Love You«, duet s Paulom McCartneyem »Ebony and Ivory« i dr.). Od kraja 1980-ih rijetko objavljuje. Godine 1989. uveden je u Kuću slavnih rock and rolla (Rock and Roll Hall of Fame).
