STRUKE:

Keplerovi zakoni

ilustracija
KEPLEROVI ZAKONI, izduženi prikaz putanje Zemlje oko Sunca, osjenčane površine jednakih su ploština
ilustracija1ilustracija2

Keplerovi zakoni, tri zakona koja opisuju gibanje planeta oko Sunca što ih je formulirao Johann(es) Kepler u djelima Nova astronomija 1609. (prva dva) i Skladnosti svijeta 1619. (treći).

Prvi Keplerov zakon: svi se planeti gibaju oko Sunca po elipsama i Sunce je u jednom od žarišta tih elipsa.

Drugi Keplerov zakon: radijvektor Sunce-planet u jednakim vremenskim razmacima prebriše jednake ploštine, odnosno plošna brzina planeta je stalna, tj. planet se giba brže kad je bliže Suncu, a sporije kad je od njega udaljeniji.

Treći Keplerov zakon: omjer kuba srednje udaljenosti od Sunca a i kvadrata ophodnoga vremena T jednak je za sve planete: a³/T² = konst.

Poslije se pokazalo da se Keplerovi zakoni s velikom točnošću mogu primijeniti za proračunavanje putanja kometa, prirodnih i umjetnih satelita, dvojnih zvijezda i dr.

U općenitijem slučaju u trećem Keplerovu zakonu treba uzeti u obzir masu zvijezde mz i masu planeta mp, odn. mase tijela koja se gibaju jedno oko drugoga:

a³ = G/4π² T² (mz + mp),

pri čem je G gravitacijska konstanta G = 6,674 08 · 10–11 Nm²/kg².

Keplerovi zakoni poslužili su Isaacu Newtonu za otkriće temeljnih zakona gibanja i općeg zakona gravitacije. (→ newtonovi zakoni)

Citiranje:
Keplerovi zakoni. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 2. 12. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=69783>.