Bergeron-Findeisenova teorija

Bergeron-Findeisenova teorija [bæ'rjəron fi'ndaisən~] (po Toru Haroldu Percivalu Bergeronu i njemačkom meteorologu Walteru Findeisenu, 1909–45), teorija o nastanku oborina u oblacima u umjerenim geografskim širinama. Po toj teoriji, prije svega u umjerenim geografskim širinama, na temperaturama i znatno ispod 0 °C, postoje oblaci koji sadrže pothlađene kapljice vode i ledene kristale. U takvim oblacima kapljice se isparuju, a vodena para sublimira se na ledenim kristalićima, koji naglo rastu, postaju teži i brzo padaju u obliku snježnih pahuljica. Ako je ispod oblaka temperatura 2 do 3 °C ili viša, pahuljice će se otopiti i na tlo će padati kiša. Kad je u sloju zraka od oblaka do tla temperatura ispod 0 °C, padat će snijeg.

Citiranje:
Bergeron-Findeisenova teorija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 28. 10. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=7063>.