STRUKE:

COVID-19 bolest

COVID-19 bolest, akutna virusna bolest uzrokovana koronavirusom SARS-CoV-2. Bolest se očituje povišenom tjelesnom temperaturom i kašljem. U težim slučajevima može se razviti upala pluća s otežanim disanjem i nedostatkom zraka, a u određenom postotku dolazi do smrtonosnog ishoda. Uzročnik bolesti COVID-19 potaknuo je u prosincu 2019. iznimno zanimanje svih relevantnih svjetskih javnozdravstvenih organizacija, kada su se u oboljelih u gradu Wuhanu u Kini razvili simptomi povišene temperature, kašlja i otežanoga disanja, s pojavom infiltrata na plućima (→ infiltracija). Prve zaražene osobe epidemiološki se povezuju s boravkom na wuhanskoj veleprodajnoj tržnici morskih i drugih živih životinja, pa se pretpostavlja da je najprije došlo do prijenosa virusa iz nepoznate životinje domaćina na čovjeka, nakon čega se nastavilo njegovo daljnje širenje s čovjeka na čovjeka. Bolest se početkom 2020. proširila i izvan Kine, zahvatila je sve kontinente, a u zahvaćenim područjima provode se zdravstvene mjere prevencije i praćenja bolesti. Svjetska zdravstvena organizacija u ožujku 2020. proglasila je pandemiju bolesti COVID-19. Broj oboljelih i umrlih mijenja se iz dana u dan; početkom veljače 2021. oboljelih je više od 100 000 000, a umrlih više od 2 200 000. Prema istraživanju objavljenom u siječnju 2020. u časopisu The New England Medical Journal, svaka osoba koja se razboli od koronavirusa u prosjeku će zaraziti 2,2 osobe, što je viša stopa zaraze nego u gripe (1,3), niža nego u nekih zaraznih bolesti, npr. ospica (više od 12), a usporediva sa SARS-om (3). Budući da je pandemija bolesti COVID-19 u tijeku, nema dovoljno podataka za preciznu procjenu stope smrtnosti, koja se dobiva uspoređivanjem broja smrtnih slučajeva s brojem zaraženih osoba (taj je broj nepoznat, jer u njega nisu ubrojeni asimptomatski ili nezabilježeni slučajevi). Oism toga, u ranoj fazi pandemije u mnogim su zemljama bili prepoznati samo teži slučajevi zaraze virusom SARS-CoV-2 (u broj oboljelih nisu se ubrajali blaži ili asimptomatski slučajevi), što pridonosi prividnom povećanju stope smrtnosti.

Liječenje

Početkom srpnja 2020. Europska komisija je uvjetno odobrila stavljanje na tržište lijeka Veklury irske tvrtke Gilead Sciences Ireland UC, koji je postao prvi lijek za COVID-19 odobren na području Europske unije. Djelatna je tvar toga lijeka remdesivir, virusni inhibitor RNA-polimeraze (→ polimeraze), koji ometa proizvodnju virusne RNA sprečavajući tako razmnožavanje virusa unutar stanica. Namijenjen je liječenju bolesti u odraslih i adolescenata starijih od 12 godina s pneumonijom čije liječenje zahtijeva primjenu dodatnoga kisika. Razmatra se uvođenje kortikosteroida deksametazona u liječenje oboljelih od bolesti COVID-19, zbog njegova djelovanja na smanjenje upalnih procesa koji mogu utjecati na razvoj bolesti u hospitaliziranih bolesnika. Naime, Povjerenstvo za humane lijekove Europske agencije za lijekove ocijenilo je da se može razmotriti primjena deksametazona u liječenju bolesnika kojima je potrebna terapija kisikom. U posljednih se godinu dana kliničkim studijama ocjenjivala sigurnost primjene i učinkovitost lijekova odobrenih za liječenje drugih bolesti, ili lijekova u fazi ispitivanja. To su: lopinavir i ritonavir (HIV-bolest), klorokin i hidroksiklorokin (malarija i neke autoimune bolesti, npr. reumatoidni artritis), interferoni za sistemsku primjenu, osobito interferon β (multipla skleroza). Istraživala se i primjena monoklonskih protutijela s djelovanjem na imunološki sustav te transfuzija plazme pacijenata koji su preboljeli bolest COVID-19, a koja sadržava protutijela na virusne antigene.

Cjepivo

Nekoliko farmaceutskih tvrtki razvija cjepivo protiv bolesti COVID-19, a trenutačno je desetak cjepiva u trećoj fazi kliničkih ispitivanja. Utrka za razvoj cjepiva protiv koronavirusa SARS-CoV-2 bez presedana je u povijesti medicine. Naime, razvoj cjepiva u pravilu je vrlo složen postupak koji traje približno deset godina, ali u borbi protiv bolesti COVID-19 cjepivo se nastojalo dovršiti u roku 12 do 18 mjeseci. Neke tvrtke rabe nov pristup razvoju cjepiva koji, umjesto oslabljenoga ili mrtvoga virusa, ili njegovih izlučevina (antigena), sadržava gensku informaciju za sintezu jednoga virusnoga proteina. Budući da virus SARS-CoV-2 ulazi u stanice s pomoću proteina na svojoj površini, tzv. proteina šiljka (engl. spike protein, S-protein), većina cjepiva sadržava upravo protein šiljka kao antigen, odnosno nukleinsku kiselinu koja nosi informaciju za taj protein. Cjepiva protiv virusa SARS-CoV-2 mogu se podijeliti u četiri skupine. Prva skupina cjepiva sadržava umrtvljen, odnosno inaktiviran virus SARS-CoV-2, koji ne može izazvati bolest (cjepivo proizvođača Sinovac Biotech). Druga su skupina proteinska cjepiva u kojima je sadržan sintetizirani i pročišćeni protein šiljka koronavirusa (cjepivo proizvođača Novavax). Treća su skupina tzv. vektorska cjepiva (cjepiva proizvođača AstraZeneca, Oxfordskoga sveučilišta, Johnson & Johnson, Istraživačkoga instituta za epidemiologiju i mikrobiologiju Gameleya); u bezopasni adenovirus (primjerice serotipovi 5 ili 26, ljudski ili iz čimpanze) ugradi se gen za protein šiljka koronavirusa i takav je virusni vektor sadržan u cjepivu. Četvrtu skupinu čine genetička cjepiva utemeljena na nukleinskim kiselinama, DNA ili mRNA (nukleinske kiseline). Cijepljenje s pomoću mRNA razmjerno je nov pristup te donedavno nije bilo odobreno ni jedno takvo cjepivo; molekula mRNA ugrađena je u lipidne nanočestice kako bi mogla ući u stanice organizma, a sadržava gensku informaciju za sintezu proteina šiljka koronavirusa, koji se počinje stvarati u stanicama nakon primjene cjepiva (cjepiva proizvođača Pfizer i BioNTech te proizvođača Moderna). Cjepiva protiv koronavirusa izazivaju snažan imunosni odgovor – humoralni (stvaranjem protutijela) i stanični (stvaranjem citotoksičnih limfocita T koji ubijaju stanice zaražene virusom). Protutijela i limfociti T zajednički djeluju na zaštitu organizma od bolesti COVID-19, sprječavajući ulazak virusa SARS-CoV-2 u stanice i uništavajući zaražene stanice. Pri unosu cjepiva u organizam imunološki sustav prepoznaje strani protein te proizvodi protutijela i limfocite T kao prirodnu obranu organizma protiv toga proteina. Ako cijepljena osoba dođe u kontakt s virusom SARS-CoV-2, njezin imunološki sustav prepoznat će virus (tj. njegov protein) i slijedit će imunološka reakcija. Nisu još dostupni konačni podatci o učinkovitosti navedenih cjepiva, nuspojavama te o tome koliko će trajati zaštitna imunost. Velika Britanija prva je zemlja u svijetu u kojoj se započelo s cijepljenjem protiv SARS-CoV-2 virusa početkom prosinca 2020. Članice EU-a, pa tako i Hrvatska, s cijepljenjem su započele 27. prosinca 2020.

Citiranje:
COVID-19 bolest. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 28. 2. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=70912>.