struka(e):

lirska apstrakcija (franc. abstraction lyrique), smjer u apstraktnome slikarstvu (→ apstraktna umjetnost) koji je, nakon II. svjetskog rata, razvio dio pripadnika nove pariške škole, suprotstavljajući se poetici geometrijske apstrakcije i konstruktivizma te sintetizirajući iskustva ekspresionističke apstrakcije s nadrealističkim idejama i »automatskim postupkom« (→ nadrealizam).

Vođeni potrebom za izražavanjem poslijeratnoga duhovnog stanja, umjetnici lirske apstrakcije otklanjaju izraz kontrolirane, racionalne svijesti te doživljaje i emocije oblikuju intuitivno, spontano, izravnom ekspresivnom gestom. Ideja slike kao individualnoga duhovnog i psihološkog doživljaja dovela je do raznolikosti likovnog izraza, koju u formalnome smislu povezuje odsutnost prepoznatljivih mimetičkih motiva, trag geste ili asocijativna organska forma u metamorfozi, metaforični zapis ili znak te općenito traganje za vlastitim likovnim jezikom, koji najčešće progovara o čovjekovoj egzistencijalnoj drami, često mračnoj, apsurdnoj i bezizlaznoj, zbog čega ga se u širim okvirima povezuje s tada aktualnim egzistencijalizmom (→ filozofija egzistencije).

Termin je, za rane Wolsove radove, prvi primijenio 1947. Georges Mathieu, a 1950-ih proširio ga je francuski kritičar Pierre Restany, uglavnom u značenju stila spontane improvizacije bogate slikarske gestualnosti s naglaskom na lirskim svojstvima boje.

U lirsku apstrakciju često se svrstavaju djela Hansa Hartunga, Jean-Paula Riopellea, Jean-Michela Atlana, Pierrea Soulagesa, Alfreda Manessiera, Jeana Bazainea, Nicolasa de Staёla, Antonija Saure, Marije Helene Vieira da Silva, a smjer se povezuje sa srodnim umjetničkim pojavama, s kojima dijeli osnovno ekspresionističko i egzistencijalističko obilježje (tašizam, informel, apstraktni ekspresionizam u SAD-u).

Proširivši se i u druge dijelove Europe, u Hrvatskoj je postao jednim od prevladavajućih umjetničkih izričaja u drugoj polovici XX. st., osobito razvidan u djelima Marijana Detonija, Ivana Dulčića, Rudolfa Sablića, Šime Perića, Ordana Petlevskog.

Termin američka lirska apstrakcija od 1960-ih se rabio za apstraktno slikarstvo (Helen Frankhenthaler, Jules Olitski, Marilyn Kirsch) koje se u SAD-u javilo kao odgovor na prevladavajući minimalizam i konceptualnu umjetnost.

Citiranje:

lirska apstrakcija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/lirska-apstrakcija>.