Tahiti, otok u južnome dijelu Tihog oceana, u polinezijskoj otočnoj skupini Društveni otoci (Francuska Polinezija); 1042 km², 178 133 st. (2007). Sastoji se od dvaju vulkanskih stožaca (sjeverni Tahiti Nui i južni Tahiti Iti) međusobno spojenih 1200 m širokom prevlakom Taravao. Sjeverni je dio otoka viši (Orohena, 2241 m) od južnoga (Roniu, 1332 m). Klima je tropska. Prosječna siječanjska temperatura 29 °C, a srpanjska (zimska) 24 °C; godišnja količina oborina 1800 do 2500 mm. Veća je rijeka Papenoo. Uzgaja se kokosova palma, šećerna trska, vanilija, noni, kava, agrumi, krušno drvo; proizvodnja kopre, šećera, ruma; ribarstvo. Turizam (zračna luka). Glavni grad, luka i sjedište uprave Francuske Polinezije jest Papeete (26 017 st., šire gradsko područje 131 695 st., 2007). – God. 300. naselili su ga stanovnici s otočja Tonga i Samoa. Na njega se 1767. iskrcao britanski istraživač Samuel Wallis, 1768. Francuz L. A. de Bougainville te 1769., za svojega prvoga putovanja, J. Cook s nekolicinom znanstvenika. Potkraj XVIII. st. na otok su stigli britanski misionari koji su 1797. izgradili prvo stalno europsko naselje. Uz misionarsku pomoć domaća dinastija Pomare na cijelom je otoku uspostavila kraljevstvo, koje je za vladavine Pomarea II. (1803–24) bilo kristijanizirano. Za njegovih nasljednika došlo je pod utjecajem europskih trgovaca do narušavanja tradicionalnih društvenih odnosa te do fizičkih napada na francuske misionare, što je 1842. poslužilo Francuskoj kao povod za okupaciju otoka i uspostavu protektorata. Pošto je 1880. Pomare V. abdicirao, Francuska je Tahiti proglasila svojom kolonijom. Za. I. svjetskog rata njemačka je mornarica bombardirala 1914. grad Papeete, a za II. svjetskog rata Tahiti se priključio Francuskom odboru narodnog oslobođenja. Od 1958. u sastavu je francuskog prekomorskog teritorija Francuska Polinezija, koji je dobio samoupravu, proširenu 1977. i 1984. – Na Tahitiju su živjeli književnici P. Loti i Charles Nordhoff te slikari P. Gauguin i H. Matisse.
