Chapman [čæ'pmən], Sydney, britanski geofizičar i matematičar (Eccles, 29. I. 1888 – Boulder, SAD, 16. VI. 1970). Diplomirao (1910) na Sveučilištu u Cambridgeu. Radio u zvjezdarnici u Greenwichu (1910–14), na Sveučilištu u Cambridgeu (1914–19), Sveučilištu u Manchesteru (1919–24), Imperial Collegeu u Londonu (1924–46), Sveučilištu u Oxfordu (1946–53) i predavao na mnogim sveučilištima u svijetu. Istraživao je kinetičku teoriju plinova, Zemljin magnetizam i fiziku atmosfere, posebno atmosferskog ozona, na Opservatoriju za velike visine u Boulderu (Colorado, SAD), otkrio fotokemijski mehanizam koji dovodi do stvaranja ozonskoga omotača (1930). Istražujući polarnu svjetlost (1951–70) predvidio postojanje Zemljine magnetosfere. Bio je član Royal Society (od 1919) i Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 1946). Po njem je nazvan krater na Mjesecu (Chapman).