STRUKE:

dielektrik

dielektrik ili izolator (engleski dielectric, ili dija- + elektrika; njemački Isolator), medij koji ne vodi električnu struju, tj. vakuum i tvar koja sadrži zanemariv broj slobodnih elektrona i iona koji se mogu gibati pod utjecajem vanjskog električnog polja, odnosno svaka tvar kojoj je električna otpornost veća od 108 Ωm. Električna otpornost jantara veća je od 1016 Ωm, a parafina, sumpora i stakla veća od 1014 Ωm.

Svojstva dielektričnih materijala opisuju, osim električne otpornosti, još i dielektrična permitivnost, površinska električna otpornost, dielektrična čvrstoća, dielektrični gubitci, polarizacija i dr.

Površinska električna otpornost čvrstih dielektrika ovisi o relativnoj vlažnosti okoline, čistoći i poliranosti površine, poroznosti i polariziranosti, a površinska električna otpornost tekućih dielektrika ovisi o sadržaju i količini nečistoća, temperaturi, jakosti električnog polja itd.

Dielektrična čvrstoća pokazuje izdržljivost dielektrika na povećanje jakosti električnog polja. Kada jakost električnog polja naraste do određene vrijednosti, zbog zagrijavanja ili kemijskih promjena izazvanih električnim poljem, dolazi do električnog proboja. Posljedice električnog proboja ovise o agregatnom stanju dielektrika, tj. plinoviti i tekući dielektrici se regeneriraju, a čvrsti se ne regeneriraju.

Dielektrični gubitci električne energije nastaju u dielektricima zbog električne vodljivosti, ionizacije, polarizacije, nehomogenosti i dr. U dielektrične gubitke zbog polarizacije pripadaju i rezonantni gubitci koji nastaju pri određenim frekvencijama promjenljivoga vanjskog električnog polja.

Polarizacija dielektrika ovisi o vrsti dielektrika, jakosti i brzini promjene vanjskog električnog polja, temperaturi, kod plinovitih dielektrika i o tlaku. Na mikroskopskoj razini polarizacija može biti elektronska (sile vanjskog električnog polja djelujući u suprotnom smjeru na elektrone i jezgre atoma malo pomaknu elektronske omotače tako da se jezgre atoma više ne nalaze u središtima atoma), orijentacijska (vanjsko električno polje zakreće molekule, odnosno električne dipole) i ionska (pod djelovanjem vanjskog električnog polja pomiču se ioni dielektrika).

dielektrik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=15003>.