struka(e):

elektrodinamika (elektro- + dinamika), grana fizike koja obuhvaća pojave vezane uz gibanje električnih naboja, svojstva električnih struja, vodiča i nabijenih subatomskih čestica te elektromagnetsko zračenje, uz prisutnost električnoga i magnetskoga polja.

U početku razvoja znanosti o elektricitetu i magnetizmu smatralo se da električne i magnetske sile trenutačno djeluju na daljinu, te da je za to djelovanje nebitno kako se tijela gibaju. Na toj pretpostavci izgrađena je matematička teorija, kojoj rezultati vrijede samo u elektrostatici. Pokusi Michaela Faradaya pokazali da postoji električno polje u prostoru među električnim nabojima, odn. magnetsko polja među magnetskim polovima. Prema novom shvaćanju svaki naboj posvuda u prostoru trajno stvara polje u kojem se onda drugi naboji sa svojim poljem gibaju.

Matematički obrađena teorija Jamesa Clerka Maxwella (1864) električne i magnetske pojave povezuje u jedinstven sustav. Do tada su bile razmatrane odvojeno i u analogiji s gravitacijom. Druga je važna postavka da se utjecaji ne šire trenutno, tj. beskonačno brzo, već nekom konačnom brzinom c, koja je temeljna konstanta Maxwellove teorije, a kasnijim eksperimentima utvrđena je kao brzina svjetlosti u vakuumu. Te dopune ne mijenjaju Coulombov zakon, ali imaju bitan utjecaj na ispravno objašnjenje dinamičkih pojava. S Maxwellovim jednadžbama teorija elektromagnetizma postala je egzaktna znanost, jednako kao i mehanika nakon Newtonovih zakona. Eksperimentalno potvrđena ispravnost postavki elektrodinamike imala je važnu ulogu u oblikovanju teorije relativnosti i, kasnije, opće kvantne relativističke teorije polja.

Citiranje:

elektrodinamika. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 19.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/elektrodinamika>.