struka(e): fizika

Maxwellove jednadžbe [mæ'kswəl~] (po Jamesu Clerku Maxwellu), osnovne jednadžbe elektromagnetizma koje izražavaju povezanost električnog i magnetskoga polja u prostoru i vremenu. Prema njima, promjene u električnom polju uzrokuju promjene u magnetskome polju i obrnuto te je dovoljno u nekom trenutku poznavati električno i magnetsko polje u prostoru kako bi se jednoznačno mogle odrediti vremenske promjene polja u budućnosti. Promjenama jakosti električnoga i magnetskoga polja nastaju elektromagnetski valovi koji se u vakuumu šire brzinom svjetlosti c = 1/(ε0 μ0)1/2, gdje je ε0 dielektrična permitivnost vakuuma i μ0 magnetska permeabilnost vakuuma, što se poklapa s eksperimentalnim opažanjima.

  značenje integralni oblik diferencijalni oblik
1. Gaussov zakon električnoga polja: izvor električnoga polja je električni naboj Maxwell1.jpg div D = ρ
2. Gaussov zakon magnetskoga polja: magnetsko polje nema izvor Maxwell2.jpg div B = 0
3. Faradayev zakon elektromagnetske indukcije: svaka promjena magnetskoga polja stvara električno polje Maxwell3.jpg rot E = – B/t
4. Poopćeni Ampèreov zakon: oko vodiča kojim teče električna struja inducira se magnetsko polje i svako promjenljivo električno polje inducira magnetsko polje Maxwell5.jpg rot H = D/t + J

U Maxwellovim jednadžbama H je jakost magnetskoga polja, E jakost električnoga polja, t vrijeme, ρ gustoća električnoga naboja, D električna indukcija D = εE, ε dielektrična permitivnost, B magnetska indukcija B = μH, μ magnetska permeabilnost, S ploština zatvorene plohe, Q električni naboj, I jakost električne struje, gustoća električne struje I = ∫∫JdS.

Citiranje:

Maxwellove jednadžbe. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 20.6.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/maxwellove-jednadzbe>.