Faraday, Michael

ilustracija
FARADAY, Michael

Faraday [fæ'rədei], Michael, britanski fizičar i kemičar (Newington, 22. IX. 1791Hampton Court, 25. VIII. 1867). Knjigoveški radnik, laborant, asistent Humphry Davya i njegov nasljednik u Royal Society od 1824. Istraživao difuziju i ukapljivanje plinova, otkrio benzen (1825). Izrađivao optička stakla. Otkrio elektromagnetsku indukciju (1831), zakone elektrolize (1832) (→ faradayevi zakoni elektrolize), dijamagnetizam, izumio zaštitu od djelovanja električnog polja tzv. Faradayev kavez (1836), uveo pojam magnetskih i električnih polja te otkrio zakretanje ravnine polarizacije svjetlosti u magnetskom polju (→ faradayev efekt). Glavno djelo: Eksperimentalna istraživanja elektriciteta (Experimental Researches in Electricity, I–III, 1844–55). Po njemu je nazvana mjerna jedinica farad (F) za električni kapacitet i krater na Mjesecu (Faraday).

Faraday, Michael. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 12.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=18982>.