Hertz, Heinrich Rudolf

ilustracija
HERTZ, Heinrich Rudolf, Hertzov oscilator, uređaj uz pomoć kojega su prvi put dobiveni radiovalovi

Hertz [hεrc], Heinrich Rudolf, njemački fizičar (Hamburg, 22. II. 1857Bonn, 1. I. 1894). Stric Gustava Hertza. Doktorirao (1880) na Sveučilištu u Berlinu. Radio na Sveučilištu u Kielu (1883–85), bio profesor fizike na Sveučilištu u Karlsruheu (1885–89) i ravnatelj Fizikalnoga instituta u Bonnu (1889–94). Električno i magnetsko titranje u strujnome krugu s električnom zavojnicom, kondenzatorom i iskrištem (Hertzov oscilator), prenio je s pomoću elektromagnetskih valova (poslije nazvanih radiovalovima) u drugi, nekoliko metara udaljeni strujni krug koji se sastojao samo od vodiča i iskrišta, te tako 1888. prvi eksperimentalno dokazao postojanje elektromagnetskih valova i potvrdio Maxwellovu teoriju elektromagnetizma. Mjerio je brzinu i valnu duljinu radiovalova i pokazao da se reflektiraju, lome i polariziraju poput svjetlosnih valova. Usput je opazio i fotoelektrični efekt (primijetio je da naelektrizirano tijelo gubi električni naboj ako je izloženo djelovanju ultraljubičastih elektromagnetskih valova). Njegova su otkrića dovela do razvoja bežične telegrafije radiovalovima, koja je nadomjestila telegrafiju električnom strujom. Po njem su nazvani mjerna jedinica za frekvenciju herc i krater na Mjesecu (Hertz).

Hertz, Heinrich Rudolf. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=25250>.