STRUKE:

inercija

inercija (lat. inertia: tromost).

1. Nepokretnost, negibljivost, nedjelovanje; ustaljenost, nepromjenljivost; pasivnost, lijenost.

2. U fizici, svojstvo materijalnih tijela opisano 1. i 2. zakonom mehanike. Kada na tijelo ne djeluju vanjske sile, ili se vanjske sile uzajamno uravnotežuju, inercija se izražava u tome što tijelo zadržava svoje stanje gibanja ili mirovanja. Kada na tijelo djeluje neuravnotežena vanjska sila, inercija se izražava u tome što se promjena stanja gibanja ili mirovanja tijela zbiva postupno, a ne trenutačno; stanje gibanja mijenja se to polaganije što je inercija tijela veća. Mjera inercije tijela njegova je masa. – Kod mjernih instrumenata, zbog inercije, promjene mjerenih veličina registriraju se sa stanovitim zakašnjenjem.

Zakon inercije (Prvi Newtonov zakon): svako tijelo ustraje u stanju mirovanja ili jednolikoga gibanja po pravcu dok ga vanjska sila ne prisili da to stanje promijeni. Galileo Galilei otkrio je taj zakon 1632., a Isaac Newton ga je formulirao 1687. kao prvi aksiom mehanike. (→ inercijski sustav)

inercija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=27370>.