STRUKE:

anomalija

anomalija (grč. ἀνωμαλία). l. Odstupanje od zakonitosti, pravila, uobičajenoga; nepravilnost.

2. U astronomiji, kutni razmak u teoriji gibanja nebeskih tijela po elipsi. Kut što ga u žarištu čini velika poluos elipse s radijusvektorom tijela (spojnicom tijela sa žarištem) zove se prava anomalija. Kut velike poluosi i radijusvektora zamišljenoga tijela koje bi se jednoliko kretalo po elipsi zove se srednja anomalija, a kut u središtu elipse, među velikom poluosi i projekcijom pravoga položaja (okomito na veliku os) na kružnicu opisanu elipsi, zove se ekscentrična anomalija i služi kao pomoćna veličina pri preračunavanju srednje anomalije u pravu i obratno.

3. U meteorologiji, odstupanje vrijednosti nekoga meteorološkog elementa (npr. temperature) na određenome mjestu od njegove prosječne vrijednosti na cijeloj geogr. paraleli u istome vremenskom razdoblju; npr. u Sibiru postoji negativna temperaturna anomalija tijekom cijele zime.

anomalija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 12.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=2876>.