STRUKE:

anomalija

anomalija (grč. ἀνωμαλία). l. Odstupanje od zakonitosti, pravila, uobičajenoga; nepravilnost.

2. U astronomiji, kutni razmak u teoriji gibanja nebeskih tijela po elipsi.

Prava anomalija je kut što ga čini velika poluos elipse s radijvektorom tijela (spojnicom tijela sa žarištem elipse).

Srednja anomalija je kut između velike poluosi elipse i radijvektora zamišljenoga tijela koje bi se jednoliko kretalo po elipsi.

Ekscentrična anomalija je kut u središtu elipse, među velikom poluosi i projekcijom pravoga položaja (okomito na veliku os) na kružnicu opisanu elipsi. Služi kao pomoćna veličina pri preračunavanju srednje anomalije u pravu i obratno.

3. U meteorologiji, odstupanje vrijednosti nekoga meteorološkog elementa (npr. temperature) na određenome mjestu od njegove prosječne vrijednosti na cijeloj geografskoj paraleli u istome razdoblju; npr. u Sibiru postoji negativna temperaturna anomalija tijekom cijele zime.

4. U fizici, → anomalija vode.

anomalija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.6.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=2876>.