struka(e): teorija književnosti | matematika
ilustracija
ELIPSA

elipsa (znanstv. lat. ellipsis, od grč. ἔλλεıψıς: nedostatak).

1. U matematici, zatvorena algebarska ravninska krivulja jedna je od konika; skup točaka ravnine kojima je zbroj udaljenosti od dvije čvrste točke, žarišta, konstantan. Elipsa je simetrična s obzirom na dvije osi (glavne osi) i njihovo sjecište, središte simetrije. Ako se glavne osi uzmu kao Kartezijeve koordinatne osi, određena je jednadžbom: x²/a² + y²/b² = 1 gdje je a velika poluos, b mala poluos. Žarišta elipse smještena su na velikoj osi simetrično s obzirom na središte, a apscisa im je e = ± √ a² − b² ; e je linearni ekscentricitet, a ε = e/a numerički ekscentricitet. Svaka tetiva koja prolazi kroz središte elipse njezin je promjer. Ploština je elipse P = abπ. Tangenta na elipsu u točki T elipse zatvara jednake kutove sa spojnicama r1r2 točke T sa žarištima elipse; zato se zrake koje izlaze iz jednoga žarišta elipse sastaju nakon zrcaljenja na elipsi u njezinu drugome žarištu. Planeti se gibaju po elipsama kojima se u jednom žarištu nalazi Sunce. Evoluta elipse jest astroida. Elipsoid je zatvorena centralno-simetrična ploha drugoga reda kojoj je presjek s ravninom elipsa ili kružnica.

2. U lingvistici i poetici, stilska figura izostavljanja sintaktički nužnih dijelova rečenice, npr. Što prije [uradiš], to bolje. Izostavljanje može zahvatiti bilo koji dio rečenice, uz uvjet da ona ostane razumljiva iz konteksta. Tu se ne ubrajaju hotimice nedovršene rečenice. Katkad se elipsa rabi i kao zajednički naziv za detrakciju (detractio) pa tada obuhvaća i druge figure (brahilogija, apokoinu, apokopa, afereza, asindet, zeugma). Suvremeno se pjesništvo elipsom rado koristi za predočavanje razgovornoga jezika i izricanje emocionalnih stanja. U širem smislu, u području književnosti i filma, naratologija pod elipsom podrazumijeva izostavljanje dijela priče. Uz sažetak, opisnu stanku i scenu jedan je od četiriju glavnih tipova odnosa između vremena priče i vremena pripovjednoga teksta, tj. trajanja kao aspekta pripovijedanja. Kada je eksplicitna, stilski je obilježena i poprima retoričku funkciju; inače je implicitna i uzima se kao standardna pripovjedna brzina jer podrazumijeva izostavljanje onoga što nije fabulativno bitno za pripovjedni tekst. Praznine nastale elipsama dopunjavaju se pripovjednim postupcima analepse i kasnijim događajima. U igranome filmu elipse se, osim na razini pripovjedne strukture, uočavaju i vizualno, kao montažne elipse koje su vrsta diskontinuiranoga montažnog prijelaza u kojem se među kadrovima (najčešće na prijelazu između scena ili sekvenci) izostavlja dio zbivanja koji se smatra ili fabulativno zalihosnim ili pak retorički naglašenim (npr. elipsa montažnim rezom od doba čovjekolikih majmuna do svemirskoga doba u filmu Stanleyja Kubricka 2001: odiseja u svemiru, 1968).

Citiranje:

elipsa. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 14.10.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/elipsa>.