klijanje, početni stadij razvoja klice, koji se odvija u povoljnim uvjetima (dovoljna količina vlage, pogodna temperatura, kod nekih sjemenki i svjetlost). Sjemenke, spore i druge rasplodne tvorevine mogu klijati odmah ili nakon mirovanja od nekoliko dana, tjedana ili mjeseci. Sjemenke u stadiju mirovanja sadržavaju male količine vode (8 do 18%), dovoljne za održavanje mirovanja, ali nedovoljne za pokretanje fizioloških procesa razvoja. Za pokretanje klijanja nužno je primanje određene količine vode bubrenjem preko cijele ovojnice sjemenke ili kroz otvor, tzv. mikropilu (u mahunarki). Pričuvne tvari, dobro topljive u vodi, tada postanu reaktivne pa se pokreću procesi glikolize, koji stanicama daju potrebnu energiju za pokretanje životnih procesa. Zbog povećanja volumena, ovojnica sjemenke puca i kroz nju izlazi korijenak (radicula), čime klijanje završava. Ubrzo kroz ovojnicu izlazi i ostali dio klice. – Klijanje nekih vrsta sjemenki (duhan, salata i dr.) može ovisiti i o svjetlosti pa one u nabubrenom stanju mogu s pomoću pigmenta fitokroma primati svjetlosne podražaje i prenositi ih na gene, potičući tako klijanje. Pogodnim pohranjivanjem sjemenki moguće je značajno, ponekad i radikalno produžiti razdoblje mirovanja prije klijanja: primjerice, sjemenka judejske datulje (Phoenix dactylifera), poznate kao Metuzalemova palma (→ datulja), proklijala je nakon 2000 godina, a sjemenka sibirske biljke iz roda pušina (Silene stenophylla) nakon što je čak 32 000 godina bila zamrznuta u permafrostu.
