STRUKE:

Pavlov, Ivan Petrovič

ilustracija
PAVLOV, Ivan Petrovič

Pavlov [pa'vləf], Ivan Petrovič, ruski fiziolog (Rjazanj, 14. IX. 1849Lenjingrad, danas Sankt Peterburg, 27. II. 1936). Diplomirao na Kraljevskoj medicinskoj akademiji u Sankt Peterburgu 1879., a doktorirao 1883. Od 1891. do kraja života bio je voditelj Zavoda za fiziologiju u Institutu eksperimentalne medicine te profesor farmakologije na Vojnomedicinskoj akademiji u Sankt Peterburgu. Najveći je prinos dao u neurofiziologiji. Proučavajući fiziologiju probave, otkrio da je uz prirođenu refleksnu živčanu aktivnost (prirođeni refleksi) moguće izazvati još jednu refleksnu aktivnost, u kojoj veza između podražaja i reakcije nije prirođena (uvjetovani refleks). Pavlov je opisao zakone koji upravljaju stjecanjem, učvršćivanjem, gašenjem, širenjem i kočenjem uvjetovanih refleksa. Bavio se i istraživanjima sna, hipnoze te psihozama i neurozama. Rezultati Pavlovljevih eksperimenata imali su u psihologiji odlučujući utjecaj na konceptualizaciju učenja, a svojim cjelokupnim pristupom jedan je od prethodnika biheviorizma. God. 1904. dodijeljena mu je Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu. Glavno djelo: Uvjetovani refleks (Lekcii po uslovnym refleksam, 1926).

Pavlov, Ivan Petrovič. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=47159>.