STRUKE:

projekcija

ilustracija
PROJEKCIJA, centralna (lijevo); paralelna (desno)

projekcija (lat. proiectio: bacanje naprijed, pružanje).

1. U matematici, tip geometrijske transformacije prostora. Centralna projekcija (→ perspektiva) točke A iz središta O na ravninu R probodište je A" pravca OA i ravnine R. Centralna projekcija nekoga skupa točaka skup je centralnih projekcija svih točaka toga skupa. Paralelna projekcija nekoga skupa točaka F na ravninu R skup je paralelnih projekcija svih točaka toga skupa na ravninu R, tj. probodišta pravaca povučenih svakom točkom skupa F paralelno sa zadanim pravcem, tzv. smjerom projiciranja. Projekcija je ortogonalna ako je smjer paralelnoga projiciranja okomit na ravninu R. Slično se definira i projekcija na dani pravac odnosno plohu.

2. U filmu, tehnička strana prikazivanja filma, stavljanje filmske snimke na perceptivno raspolaganje gledatelju. Izvodi se s pomoću projektora kojim se filmska slika projicira na prikladnu površinu – platno (ekran), zid, zaslon; za otkriće prvoga projektora koji je ušao u opću uporabu i uz određene preinake održao se do najnovijega doba najzaslužniji je L. Lumière (naprava le cinématographe). Prva projekcija – s projektorom tipa Bioskop M. Skladanowskoga, koji je ubrzo izašao iz komercijalne uporabe – održala se u Berlinu 1. XI. 1895., a prva projekcija s aparaturom L. Lumièrea, ujedno prva s plaćenim ulaznicama, održana je u Parizu 28. XII. 1895; prva projekcija u Hrvatskoj održana je u Zagrebu 8. X. 1896. Mehanički dijelovi projektora, hvataljka ili danas malteški križ uz rotirajući zaslon (sektor), omogućuju da gledatelj pri projekciji doživi efekt prividna kretanja (phi-fenomen) i stalne osvijetljenosti ekrana (perzistencija vida). Projekcija se radi jasnoće slike održava uz odgovarajuće zamračenje, najčešće u specijaliziranim kino dvoranama (kinematografima), ali i, osobito prije širenja filma, u dvoranama prilagođenima za projekciju; noću se projekcije mogu održavati i u otvorenim prostorima. Film se u kinematografima projicira iz posebne prostorije, projekcijske kabine, a osoba koja izvodi projekciju naziva se kinooperater. Pri projekciji je nužno osigurati oštru i dostatno svijetlu sliku, film prikazivati u odgovarajućem formatu, omjeru snimljene slike, i uz odgovarajuću zvučnu reprodukciju. Osim filmskih projekcija, od kraja XX. st. često se izvode i videoprojekcije kojima se reproducira elektronički zapis. – Uz kinoprojekcije, postoje i nekada češće prakticirane projekcijske tehnike koje se rabe radi ostvarivanja posebnih (specijalnih) efekata. Prednja projekcija najčešće se rabi u postupku snimanja glumaca u studiju dok se istodobno na prednju stranu platna koje se nalazi iza njih projicira prije snimljena pozadina scene. Stražnja projekcija je trik-postupak projiciranja prije snimljenoga prostora sa stražnje strane prozirnoga ekrana ispred kojega se istodobno snimaju glumci koji tako zapravo simuliraju nastup u tom prije snimljenom prostoru.

3. U psihijatriji, mehanizam obrane kojim osoba svoje želje, fantazije, porive ili ideje pripisuje drugim osobama ili prilikama. To joj omogućuje da nedostatke, neprihvatljive osjećaje i nagone prikaže kao da pripadaju nekomu drugomu. Najčešće se u drugoga projiciraju oni osjećaji koje vlastiti superego ne odobrava, a to su obično agresivni nagoni. Projekcija je neprikladan mehanizam obrane jer iskrivljuje stvarnost, a može biti praćena osjećajem da je netko protiv nas. Nalazi se i u zdravih i u bolesnih osoba, pri čem ju zdrave osobe koriste povremeno u nekim prilikama, a bolesne ju koriste učestalo.

4. U kartografiji → kartografske projekcije

projekcija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=50577>.