STRUKE:

rezonator

rezonator (njemački Resonator, prema latinskom resonare: odjekivati).

1. Uređaj koji se podražajima određene frekvencije može dovesti u titranje ili općenito u neko pobuđeno stanje (→ rezonancija). Kako se rezonatori dovode u pobuđeno stanje samo jednim uskim područjem frekvencija, rabe se za spektralnu analizu valova, npr. Helmholtzov rezonator za analizu valova zvuka.

2. U glazbi, tijelo ili dio tijela glazbenog instrumenta unutar kojega se složenim akustičkim procesima nastavlja tvorba zvuka, dajući mu svojstva specifična za taj instrument. Izradba rezonatora osobito je usavršena kod gudaćih glazbala.

3. U akustičnoj fonetici rezonator je omeđen prostor u kojem »odzvanja« glas, npr. samo usna šupljina ili pak usna i nosna šupljina zajedno.

rezonator. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 12.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=52669>.