Valdec, Rudolf, hrvatski kipar (Krapina, 8. III. 1872 – Zagreb, 1. II. 1929). Završio Obrtnu školu u Zagrebu, studirao kiparstvo na akademijama u Beču i Münchenu. Bio je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (1908–29); član JAZU (danas HAZU) od 1919. Pod utjecajem bečke secesije isprva je radio kipove alegorijskoga sadržaja (Marija Magdalena; Ljubav, sestra smrti; Memento mori). Sklonost podrobnoj obradbi pojedinosti i vjernoj reprodukciji viđenoga ostvario je u mnogobrojnim realističnim portretima, osobito poprsjima (I. Kršnjavi, I. Trnski, F. Rački, J. J. Strossmayer, V. Lunaček). Uz R. Frangeš-Mihanovića začetnik modernoga hrvatskog kiparstva. Jedan je od prvih hrvatskih medaljera, koji je u većem broju spomenica izvedenih u niskome reljefu ostvario osebujan izraz. Autor je javnih spomenika i nadgrobne plastike I. Kukuljevića Sakcinskoga, F. Račkoga i S. Miletića u Zagrebu, S. S. Kranjčevića u Sarajevu, D. Obradovića u Beogradu, V. Jagića u Varaždinu, F. Livadića u Samoboru. Njegovi dekorativni radovi nalaze se na bivšoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, Umjetničkome paviljonu i drugim javnim ustanovama, os. bankama, u Zagrebu. Istaknuo se kao kulturni i javni radnik, a znatne je uspjehe postigao kao likovni pedagog.
