električna provodnost

električna provodnost (zastarjeli naziv: specifična električna vodljivost) (znak σ), fizikalna veličina koja opisuje svojstvo tvari da provodi električnu struju; recipročna je električnoj otpornosti. Može se odrediti mjerenjem električne vodljivosti G, duljine električnog vodiča u smjeru električne struje l i ploštine njegova poprečnog presjeka P, tj. σ = Gl/P. Mjerna je jedinica električne provodnosti simens po metru (S/m).

Najveću električnu provodnost imaju supravodiči, potom vodiči, poluvodiči i elektroliti, a najmanju izolatori. Osim o vrsti tvari provodnost ovisi i o primjesama u tvari, temperaturi, strukturi tvari, npr. provodnost vode u tekućem stanju jako ovisi o koncentraciji otopljenih soli.

Električna provodnost nekih tvari na temperaturi od 20 °C

Tvar Električna provodnost (S/m)
srebro 6,30 × 107
bakar 5,96 × 107
zlato 4,10 × 107
aluminij 3,5 × 107
volfram 1,79 × 107
željezo 1,00 × 107
platina 9,43 × 106
olovo 4,55 × 106
nehrđajući čelik 1,45 × 106
živa 1,02 × 106
dijamant ~10−13
germanij 2,17
pitka voda 5 × 10−4 do 5 × 10−2
silicij 1,56 × 10−3
staklo 10−11 do 10−15
guma ~10−14
sumpor ~10−16
zrak 3 × 10−15 do 8 × 10−15
PET 10−21
teflon 10−25 do 10−23
električna provodnost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=69718>.