berlinsko modrilo (prusko plava, pariško plava), hidratirani željezov(III) heksacijanoferat(II) promjenljiva kemijskoga sastava. Poznat je željezov pigment koji se zbog čistoće tona, stalnosti i neotrovnosti mnogo rabi. Pigment je približno 1704–06. otkrio berlinski proizvođač slikarskih boja Johann Jacob Diesbach (1670–1748) te se smatra prvim sintetski proizvedenim anorganskim pigmentom.
Berlinsko modrilo i njemu slični spojevi zbog specifičnoga načina povezivanja atoma ubrajaju se u kompleksne spojeve. Sadržava dva željezova iona različita nabojna broja Fe2+ i Fe3+ te negativno nabijen heksacijanoferatni anion [Fe(CN)6]4–. Hidratirani je željezov(III) heksacijanoferat(II), promjenjiva je sastava koji ovisi o metodi proizvodnje, uvjetima taloženja, pratećim kationima (K+, Na+, NH4+) i stupnju hidratacije, pa njegova formula može varirati od Fe4[Fe(CN)6]3 ⋅ xH2O do K{Fe[Fe(CN)6]}. Uglavnom je netopljivo u vodi, ali može tvoriti koloidne suspenzije.
Zbog pojednostavnjenja, kompleksni ion {Fe[Fe(CN)6]}–, odnosno željezov(III) heksacijanoferat(II), naziva se još i berlinatni ion. Reakcijom između otopina kalijeva heksacijanoferata, K4[Fe(CN)6], i soli trovalentnoga željeza kad je sastav smjese ekvimolaran, dobiva se produkt reakcije topljivo berlinsko modrilo – kalijev željezov(III) heksacijanoferat(II), K{Fe[Fe(CN)6]}, odnosno kalijev berlinat. Osim alkalijskih poznati su i berlinati drugih metala, osobito željeza(III) i željeza(II), koji nastaju kao talozi modre boje ako je u gornjim reakcijama sol željeza(III) u suvišku u odnosu na kalijev heksacijanoferat(II) pa nastaje željezov(III) berlinat, Fe{Fe[Fe(CN)6]}3, odnosno Fe4[Fe(CN)6]3, poznat pod nazivom netopljivo berlinsko modrilo. Postoji također plavi pigment željezov(II) berlinat poznat pod nazivom Turnbullovo modrilo, sastava identičnoga netopljivomu berlinskom modrilu.
Služi u bojadisarstvu i u smjesi sa škrobom kao plavilo za rublje. Najstarije je slikarsko djelo koje sadržava taj pigment Polaganje Krista u grob, nizozemskoga slikara Pietera van der Werffa (1665–1722), iz 1709., a kako se u slikarstvu gotovo nije rabilo do 1720. izostanak berlinskog modrila služi pri dokazivanju autentičnosti slika i olakšava njihovo datiranje. Taj pigment nalazi se u Zvjezdanoj noći Vincenta van Gogha i jedan je od pigmenata rabljenih u Hokusaijevu obojenom drvorezu Veliki val na Kanagawi. U medicini se rabi za uklanjanje teških metala (primjerice radioaktivnoga talija i cezija) u slučajevima trovanja jer zaustavlja apsorpciju radioaktivnoga cezija u tijelu.
