STRUKE:

Faraday, Michael

ilustracija
FARADAY, Michael

Faraday [fæ'rədei], Michael, britanski fizičar i kemičar (Newington, 22. IX. 1791Hampton Court, 25. VIII. 1867). Knjigoveški radnik, laborant, asistent Humphry Davya. Istraživao difuziju i ukapljivanje plinova, otkrio benzen (1825). Izrađivao optička stakla. Otkrio elektromagnetsku indukciju (1831), zakone elektrolize (1832) (→ faradayevi zakoni elektrolize), dijamagnetizam, izumio zaštitu od djelovanja električnog polja tzv. Faradayev kavez (1836), uveo pojam magnetskih i električnih polja te otkrio zakretanje ravnine polarizacije svjetlosti u magnetskom polju (→ faradayev efekt). Glavno djelo: Eksperimentalna istraživanja elektriciteta (Experimental Researches in Electricity, I–III, 1844–55). Bio je član francuske Akademije znanosti (od 1823), Royal Society od 1824., ruske Carske akademije znanosti (danas Ruska akademija znanosti) od 1830., Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1832), njemačke Nacionalne akademije znanosti Leopoldina (od 1857), Nacionalne akademije znanosti SAD-a (od 1864) i dr. Po njemu je nazvana mjerna jedinica farad (F) za električni kapacitet i krater na Mjesecu (Faraday).

Faraday, Michael. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 19.6.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=18982>.