struka(e):

fazno pravilo (Gibbsovo pravilo faza), pravilo kojim se određuje broj faza jednoga termodinamičkog sustava u ravnoteži. Formulirao ga je američki fizičar Josiah Willard Gibbs. Prema tom pravilu sustav u ravnoteži koji se sastoji od α međusobno neovisnih sastojaka, može imati samo određeni broj faza β ≤ α + 2, tj. broj faza može biti najviše za dva veći od broja sastojaka. Broj stupnjeva slobode, tj. broj varijabla (npr. tlak, volumen, temperatura, koncentracija) koje se mogu neovisno mijenjati, jednak je f = α + 2 – β. Ako se sustav sastoji od samo jednog sastojka, onda prema faznom pravilu mogu postojati najviše tri faze. Za svaku tvar kod određene temperature, tlaka i specifičnog volumena moguće je da su tri faze (čvrsta, tekuća i plinovita) u ravnoteži. To je trojna točka, u kojoj nema nijednoga stupnja slobode (f = 0). U dvofaznom sustavu od jednog sastojka (npr. tekućina – para) tlak je ovisan o temperaturi, pa se kaže da taj sustav ima jedan stupanj slobode (f = 1). Kod plina (jednofazni sustav) tlak i temperatura međusobno su neovisni, pa taj sustav ima dva stupnja slobode (f = 2). U sustavu od dvaju sastojaka mogu biti najviše četiri faze u termodinamičkoj ravnoteži. Npr. vodena otopina amonijaka pri određenoj temperaturi, tlaku, specifičnom volumenu i koncentraciji sastojaka (f = 0) ima četiri faze: paru, zasićenu otopinu, led i sol. Ako je broj faza manji za jedan (dva ili tri), onda se jedna (dvije ili tri) od ovih varijabla sustava mogu neovisno mijenjati. – Fazno pravilo ima izvanrednu važnost u proučavanju složenih sustava, a posebnu praktičnu primjenu u istraživanju slitina. (→ fazni dijagram)

Citiranje:

fazno pravilo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/fazno-pravilo>.