Franck, James

Franck [fr8118:ŋk], James, američki fizičar njemačkog podrijetla (Hamburg, 26. VIII. 1882Göttingen, 21. V. 1964). Doktorirao (1906) na Sveučilištu u Berlinu gdje je i zaposlen (1906–18). Radio na Sveučilištu Göttingenu (1920–33). Godine 1934. emigrirao je iz Njemačke u SAD, gdje je postao profesor fizike u Baltimoreu (1935–38) te profesor fizikalne kemije u Chicagu (1938–64). Bavio se istraživanjima u području atomske i molekularne fizike i fotokemije. Njegov je najpoznatiji rad (izveden u suradnji s Gustavom Hertzom, poslije nazvan Franck-Hertzov pokus) prvi dokaz pretpostavke Nielsa Bohra o stacionarnim (kvantnim) stanjima atoma. Za taj rad dobio je s Hertzom 1925. Nobelovu nagradu za fiziku. Osim toga, prvi je formulirao tzv. Franck-Condonov princip, koji kvantnomehanički određuje intenzitet linija u vrpčastome spektru molekula. Za II. svjetskog rata sudjelovao je u Projektu Manhattan. Po njem je nazvan krater na Mjesecu (Franck).

Franck, James. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 22.10.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=20379>.