konstanta fine strukture

konstanta fine strukture (znak α), prirodna konstanta, bezdimenzionalna veličina u fizici elementarnih čestica koja opisuje jakost međudjelovanja između električki nabijenih čestica i fotona. Ona je konstanta vezanja u elektromagnetskim djelovanjima, a određuje finu strukturu (cijepanje spin–staza) u atomskim spektrima. Njezina su definicija i vrijednost: α = e²/ε0ħc = 7,297 352 566 · 10−3 ≈ 1/137, gdje je e elementarni električni naboj elektrona, c brzina svjetlosti, ħ = h/ reducirani iznos Planckove konstante h, a ε0 dielektrična permitivnost vakuuma. Konstantu fine strukture u fiziku je uveo Arnold Sommerfeld, proširujući Bohrov model atoma (→ bohr, niels) uključivanjem relativističkih pojava i eliptičnih staza gibanja elektrona, te kvantizirajući energiju, linearnu i kutnu količinu gibanja. Konstanta fine strukture je važna u teorijskim proračunima i razumijevanju elektromagnetskih međudjelovanja i zračenja te ulazi u matrične elemente različitih elektromagnetskih procesa, određujući njihove udarne presjeke i raspade.

konstanta fine strukture. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 13.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=32873>.