Neruda, Pablo

ilustracija
NERUDA, Pablo

Neruda [neru'δa], Pablo (pravo ime Neftalí Ricardo Reyes Basoalto; pseudonim Pablo Neruda legalizirao 1946), čileanski pjesnik (Parral, 12. VII. 1904Santiago de Chile, 23. IX. 1973). Studirao na Institutó Pedagógico u Santiagu 1920-ih. Već prije svoje dvadesete godine proslavio se zbirkama Pjesme u suton (Crepusculario, 1923) i Dvadeset ljubavnih pjesama i jedna očajnička (Veinte poemas de amor y una canción desesperada, 1924), melankolična tona i s postromantičarskim i simbolističkim reminiscencijama, ali sa snažnim pjesničkim slikama. Nakon tih uspjeha ušao je u čileanski diplomatski zbor, službovao u Aziji te Španjolskoj (1934–38), gdje je prijateljevao s pjesnicima iz tzv. Generacije ’27 i osnovao književni časopis Caballo verde para la poesía; u njem je ideji tzv. čiste poezije suprotstavio pojam tzv. nečiste poezije, tj. poezije u stalnom dodiru sa stvarnošću. Najpoznatija je njegova zbirka pjesama iz toga doba Rezidencija u zemlji (Residencia en la tierra: 1925–31, 1933). Bio je bezrezervni pristaša španjolskih republikanaca. Pristupio je 1939. Komunističkoj partiji (zbog čega je u nekoliko navrata morao bježati iz Čilea), što je ponovno dovelo do obrata u njegovu pjesničkom stvaralaštvu; politički angažirani književni tekstovi postaju krajnje izražajni i denotativni. Boravio je 1948–52. u SSSR-u, Kini i zemljama Varšavskoga ugovora. U to je doba napisao svoje glavno djelo Opći čileanski spjev (Canto General de Chile, 1950), u kojem je obradio južnoameričku mitologiju, legende, prošlost i suvremenost. Iz istoga su razdoblja i zbirke Elementarne ode (Odas elementales, 1954), Nove elementarne ode (Nuevas odas elementales, 1956) i Treća knjiga oda (Tercer libro de las odas, 1957). God. 1957. objavljena su prvi put njegova sabrana djela. Od 1961. živio je u svojem domu (Isla Negra), gdje je nastao Podsjetnik iz Isle Negre (Memorial de Isla Negra, 1964), poetska autobiografija koju je nastavio u djelu Priznajem da sam živio (Confieso que he vivido, 1974). U jednom kratkom razdoblju zanimala ga je mogućnost komične izražajnosti stiha (Ekstravaganjanja – Extravagaria, 1968). Potkraj života, za Allendeove vlade bio je veleposlanik u Parizu. Posmrtno mu je objavljeno još sedam zbirka te dio korespondencije, memoara itd. Neruda je stvorio jedan od najprepoznatljivijih pjesničkih izraza u hispanoameričkome pjesništvu XX. stoljeća i ostavio jedan od najvećih pjesničkih opusa. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost (1971).

Neruda, Pablo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.8.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=43467>.