STRUKE:

Avogadro, Amedeo

ilustracija
AVOGADRO, Amedeo

Avogadro [~ga:'~], Amedeo, talijanski fizičar i kemičar (Torino, 9. VIII. 1776Torino, 9. VII. 1856). Doktorirao (1796) kanonsko pravo na Sveučilištu u Torinu. Od 1800. proučavao je prirodnu filozofiju i bavio se istraživanjima molekularne građe tvari. Na Sveučilištu u Torinu bio je profesor matematičke fizike (1820–23. i 1834–50).

Godine 1811. otkrio je zakon (Avogadrov zakon) prema kojemu svi idealni plinovi pod jednakim tlakom, na istoj temperaturi i u jednakom volumenu sadrže jednak broj molekula. Najčešće se izražava s pomoću jednadžbe pV = nRT, a vrijedi i jednadžba (p1V1)/(T1n1) = (p2V2)/(T2n2) = konst., gdje su p, p1 i p2 tlakovi, V, V1 i V2 volumeni, T, T1 i T2 temperature, n, n1 i n2 količine tvari plina, a R plinska konstanta. Po njem su nazvani Avogadrova konstanta i krater na Mjesecu (Avogadro).

Avogadro, Amedeo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 10.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=4868>.