struka(e): fizika

idealni plin, plin koji bi strogo slijedio osnovne plinske zakone i jednadžbu stanja idealnoga plina, tj. idealizirane međusobne ovisnosti tlaka, volumena i temperature. Takva svojstva idealnoga plina proizlaze iz kinetičke teorije plinova i temelje se na sljedećim pretpostavkama: plin se sastoji od mnoštva identičnih čestica (atoma ili molekula) koje se gibaju potpuno slobodno; ukupni volumen svih čestica zanemarivo je malen prema volumenu što ga plin ispunjava; međudjelovanje čestica svodi se samo na savršeno elastične sudare. Ne postoji u prirodi, ali se nepolarni realni plinovi (plemeniti plinovi, vodik, dušik, kisik i dr.) približavaju toj predodžbi na dovoljno visokim temperaturama (višim od 300 K) i niskim tlakovima (nižim od 100 hPa), kada relativno velike udaljenosti među česticama i njihova velika brzina gibanja sprječavaju međusobno djelovanje. Koeficijent volumnog toplinskoga širenja svih idealnih plinova iznosi αV = 1/(273,15 K). Promjene stanja realnoga plina opisuje Van der Waalsova jednadžba.

Citiranje:

idealni plin. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 15.7.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/idealni-plin>.